Dok se u Narodnoj skupštini Republike Srpske raspravlja o milionskim zaduženjima onim koja će vraćati i oni koji nisu ni glasali, ni odlučivali, a često ni znali, desio se trenutak koji je savršeno ogolio suštinu cijele priče.
Potpredsjednik NS RS Ranko Petkić, u naletu parlamentarnih emocija ili možda finansijskog pritiska cifara sa previše nula, najavio je predsjednika NS RS Nenada Stevandića kao Stevana Stevandića.
- TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Uslijedio je smijeh. Onaj iskreni, rasterećeni, gotovo prijateljski. Kako će odgovoriti sam Stevandić: „Stevan je odlično ime.“
I zaista jeste. U zemlji gdje se milioni zadužuju lakše nego što se izgovori pravo ime, gdje odgovornost mijenja oblik brže nego prezime u lapsusu, možda i nije važno kako se ko zove.
Važno je da se sve može preimenovati i dug, i kriza, i stvarnost.
- TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Možda je to i nova ekonomska strategija. Ako dug postane prevelik, samo ga nazovemo drugačije, a ako realnost zaboli, prekrstimo je u „stabilnost“. Pa i ukoliko narod postane nezadovoljan, ubijedimo ga da je to zapravo, strpljenje.
U tom smislu, Stevan nije greška. Stevan je simptom.
U sistemu gdje se milijarde pretvaraju u „nužna zaduženja“, gdje se budžetske rupe krpe optimizmom, a odgovornost razvlači kao stari kabl, jedno pogrešno ime dođe kao najsitniji problem.
Možda bi sljedeći korak bio da se i sjednica preimenuje. Ne više „posebna“, nego „redovna stvarnost“.
Što se tiče građana, pa oni će, kao i uvijek, na kraju dobiti račun. Bez obzira da li ga potpisuje Nenad ili Stevan.




