U galeriji Centra za kulturu „Semberija“ večeras je predstavljen novi roman Bijeljinca Brane Neškovića, sa privremenom adresom stanovanja u SAD, Teksas, pod nazivom „Poljubi me da prođe“.
Može vas interesovati
- TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Ovo je roman, kako i sam autor kaže, o sudbinama ljudi u zlim vremenima.
„Dugo sam prikupljao građu za ovu knjigu. Koristeći sjećanja moje bake i dobru volju mojih prijatelja odlučio sam da napišem ovu knjigu. Najteže je promijeniti vladajući narativ o istorijskim događajima iz Drugog svjetskog rata. U ovom ljubavno – istorijskom romanu ispisao sam sagu o jednoj familiji, u periodu od 1945. do 1947. godine, kada je narod ovdje živio u smutnim i teškim vremenima. Pisao sam i o pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini i o Raji Banjičiću. Ukupno je jedanaestoro članova moje familije poginulo u Drugom svjetskom ratu i u godinama nakon završetka tog rata. Dvoje članova moje familije je među posljednjima nastradalo u Savskom lugu. Iz pijeteta prema njima napisao sam ovaj roman, prije svega, da bi ljudi razumjeli genezu tih ratnih i poratnih događaja, nakon dolaska komunista na vlast. To je bio, prevashodno, srpsko – srpski problem“, kaže Nešković, nastojeći da istraži genezu te nesreće koja je zadesila srpski narod.
- TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Da nam se nikada više to zlo ne ponovi
„Moja poruka je da nam se više nikada ne ponovi sve ono što nam se dogodilo tokom Drugog svjetskog rata. Nama se dešavalo da svakih dvadeset ili trideset godina brat na brata udari. Ova knjiga je mali doprinos rasvjetljavanju tih istorijskih događaja. Na knjizi sam radio pune četiri godine“, kaže Brano Nešković.
Još iz kategorije
U zlim vremenima trebalo je spašavati narod
Branko Stanković, književnik, predstavljajući Neškovićevu knjigu, istakao je da Bijeljinci vrlo malo znaju o ličnostima poput Raje Banjičića i profesora Bakajlića.
„O profesoru Bakajliću se ne može danas pronaći bilo kakav podatak. Malo je napisano i o Raji Banjičiću. Kroz vrtlog strasti, autor u ovom romanu pokazuje odnos između represivnog režima i ljudi koji su ostali izgubljeni i zaglavljeni u svojoj borbi, potpuno poraženi, ne znajući kuda bi i gdje bi otišli. Realna činjenica je da su pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini spasili Srbe od pokolja koji im je pripreman. Pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini su se sve do 1947. godine krili po šumama i močvarama uz rijeku Savu. Bilo je to neko zlo vrijeme kada je trebalo spašavati narod“, istakao je Branko Stanković.
Bijeljina.com
