Goran Perić, naš sugrađanin, prije nepune dvije godine otišao je u penziju, sa četrdeset i dvije godine radnog staža. Međutim, to ga nije zaustavilo i pokolebalo. Nastavio je aktivno da radi na porodičnom imanju, odnedavno i kod privatnog poslodavca. Na taj način pridružio se, kako statistika bilježi, svakom sedmom penzioneru u Republici Srpskoj koji su i nakon penzionisanja nastavili da aktivno rade i da privređuju.
“U penziju sam otišao sa napunjenih šezdeset i pet godina života. Već dvadeset i dva mjeseca sam u penziji. U međuvremenu sam našao posao i radim kod jednog privatnog poslodavca. Prije petnaestak dana primio sam prvu platu i častio sam društvo u kojem se krećem. Nastavljam i dalje da radim, bez obzira na godine starosti. Nakon obavljenog posla tokom dana, spreman sam i u popodnevnim satima nekome da pomognem, da obavim određeni posao. Ne predajem se, ne padam u depresiju. Fizička aktivnost najbolje podmlađuje čovjeka. Ne treba se prepustiti lošim mislima i svakodnevno sjediti ispred televizijskog prijemnika s daljinskim u ruci. Želim i na ovaj način da dokažem da se nikada ne treba predavati. Ukoliko je čovjek zdrav i sposoban za bilo kakav rad, on će na taj način doprinijeti i sebi, svojoj porodici i društvu u cjelini”, kaže Goran Perić koji je svojeremeno bio rukovodilac bijeljinske Fabrike obuće “Zenit”, ali i službenik Gradske turističke organizacije.
- TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Fizički rad održava čovjeka u životu
U slobodnom vremenu, kako kaže, na svom imanju, Goran sa suprugom uzgaja voće u voćnjaku i povrće u plasteniku.
“ U voćnjaku, sa oko dvije stotine stabala, imamo šljivu, jabuku, krušku, višnju, trešnju i orahe. Tu je i lješnik, mušmula, breskva, kajsija i smokva. Uz to, uzgajamo borovnicu, ribizlu, aroniju, jagodu, kupinu i malinu. Proizvodim razne voćne prerađevine, pekmez od šljive i kajsije, džem od smokve. Naravno, proizvodim i voćne rakije i liker od aronije. Na porodičnom gazdinstvu proizvodimo i sokove od ruže, trave nane, zove, višnje, kajsije, jabuke, borovnice, grožđa. Naučio sam da orezujem voće, štitim ga od biljnih bolesti, ali ne bježim ni od bavljenja molerskim poslom i od krečenja prostorija. Uz sve to, vodim poslovne knjige za samostalne preduzetnike, pružam razne administrativne usluge ljudima kojima je pomoć neophodna”.
- TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Goran kaže da mu bilo kakav fizički rad nikada nije padao teško, jer je od petnaeste godine naučio, uz majku, da okopava povrće i žitarice.
“Tokom raspusta zarađivao sam džeparac radeći na zadružnim imanjima. Okopavao sam kukuruz, kidao metlice na kukuruzu, istovarao slamu.Tako bih zaradio novac za odjeću, patike i udžbenike. Svakodnevno sam putovao od kuće do škole i obrnuto. Važno je da prenesemo mladim naraštajima i ovim generacijama što tek stasavaju da se rada ne treba stidjeti i da radne navike treba razvijati od malih nogu”, kaže Goran Perić.
Još iz kategorije
Bijeljina.com
Komentari 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Bijeljina.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Bijeljina.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Bijeljina.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Hvala, prijava komentara je poslana redakciji.
Šta mislite o ovoj temi?