DruštvoPar iz Beograda živi na planini, u kući od blata i slame koja sama plaća račune

Poskupljenje građevinskog materijala, cijena stanova, ali i želja da se gradska gužva zamijeni za život na selu podstakli su Beograđane, ekonomistu i turizmološkinju, da se pijre šest godina presele podno Rtnja. Poseban izazov je bio sagraditi kuću od blata i slame, prenosi RTS.

Zamisliti život bez računa za struju i vodu u ova „skupa” vremena zvuči bajkovito. Aleksandar i Marija ne žive kao u bajci, ali dokazuju da je sve moguće. U potrazi za kvalitetnijim životom, nedaleko od Boljevca, kupili su imanje i uz pomoć volontera, porodice i prijatelja sagradili šezdesetak kvadrata pasivne, kuće bez zidova, u kojoj sve funkcioniše uz malu pomoć sunca i kiše.

“Gledamo u proleće kada ima više padavina da je sakupimo što više i svuda okolo su nam neki rezervoari. Aleksandar je to super napravio. Imamo preliv iz cisterne za vodu koju koristimo u kući da ide dalje u manje cisterne za zalivanje bašte”, kaže Marija Nikolić iz Markovog potoka.

U bašti ima svega: ljekovitog bilja, kupina, pa i drva za ogrjev. Pokretni kokošinjac je spreman za useljenje prvog jata, u planu su pčele. Dok ne obezbjede prehrambenu nezavisnost, hranu kupuju od lokalnog stanovništva. Aleksandar uspijeva da izdvoji 40 sati nedjeljno za primarni posao.

Glina, drvo i kamen nisu samo prirodni, već su i ekonomični materijali koje su mahom pronalazili po starim, napuštenim kućama u Srbiji. Izolovati pola metra zida balama slame, upola je jeftinije od korišćenja stiropora u te svrhe.

Dobra toplotna izolacija omogućava da godišnje umjesto prosječnih 15 metara drva za ogrjev potroše 3 metra. Solarni paneli obezbjeđuju strujno napajanje većim dijelom godine pa se ukupna potrošnja benzina za agregat svede na pedeset litara godišnje. Jeftiniji, a lagodniji život, privukao je i komšije. U naselju Markov Potok niču i nove pasivne kuće.

Izvor:Rts/Foto:Screenshot/RTS